Bojno polje

Na bojnom polju, više nego igdje drugdje, čeka smrt, ranjavanje i izdajice, što znači teška vremena ne samo s neprijateljem, već i sa suborcima koji se predomisle o svojoj borbi, promijene svoju odanost ili na kraju žele djelovati samostalno. To nije zaobišlo ni naš Red. Prva pukotina dogodila se deset godina kasnije, nakon osnivanja Reda godine 1955.: bilo je to odstupanje koje je težilo transformiranju Reda u svjetovni intelektualni krug. Najozbiljnija je, međutim, nesumnjivo kriza koja je uslijedila nakon provedbe koncilskih reformi godine 1970.

No, od te iste godine, vjerni svom pretkoncilskom Pravilu, neki vitezovi potvrđuju da odbacuju pogrešna shvaćanja koja su nastala nakon “II vatikanskog sabora“, kao i reformirane liturgije. Novim članom je od tog vremena nadbiskup Lefebvre proglašen vitezom prema Benedictio Novi Militis Rimskog pontifikala. Njegova je izjava iz godine 1974. i njegovi brojni podsjetnici, poput propovijedi u Lilleu godine 1976. i homilije iz godine 1988. u kojoj je objasnio da je, ako će zarediti četiri biskupa, to zbog potrebe da se osiguraju valjana ređenja i drugi sakramenti. Ova je orijentacija usvojena kao vlastita direktiva Reda. Godine 1995. dekretom Kanonske komisije Svećeničkog društva svetog Pija X. (SSPX) odobren je tradicionalni ogranak Reda pod nazivom "Red vitezova Djevice Marije, Obred Presvetih Srdaca Isusova i Marijina". Plavi križ Reda bio je ukrašen parom crvenih Presvetih Srca.

Međutim, bilo je za očekivati ​​više žrtava na bojnom polju, budući da se godine 2012. činilo da se SSPX približava koncilskom Rimu, a godine 2022. došlo je do državnog udara unutar Reda od strane novoizabranog magistralnog poručnika, koji je ostao na čelu odcijepljena grana uz potporu nekih redovnika, dok je još dvojici svećenika bilo zanimljivo osnovati svoj mali red "Uznesenja Djevice Marije" za vlastitu službu (dva naša bivša člana iz Europe i tri iz SAD), a da nikoga više nisu primili u taj "red" u toliko godina.